Otegnuti krik se protegnuo sobom kako se moje postojanje polako odvajalo od nečega što je bilo tako toplo. Moje oči nisu gledale, moje telo nije osećalo. Mogao sam samo da plačem, molim da me neko uzme u svoje ruke i privije na grudi sa kojih bi se iskrao nežan bat. Moje ruke su se grčile dok je metalno sečivo odvajalo moje telo od prvobitnog, zajedničkog. Koža je počela da oseća. Blagi dodiri mlake vode spirali su krvavi sloj koji bi postepeno nestajao pod naletima vode. Moji mišići su počeli da se savijaju u pokušaju da dođem do toplog mleka koje je sladilo moje suvo grlo. Ruke sam prislonio na meku, nežnu izbočinu koja mi uliva život u kosti dok noć sporo prolazi, a zvuci polako postaju tiši nego lahor.
Prva iskustva
Moje neukaljano telo je počelo da opaža. Prva svetlost je pogodila moje zenice koje su se suzile u pokušaju da prikažu prizor koji su stariji zvali Slika. Moje opne su podrhtavale čineći da svoje poglede orijentišem ka izvoru Zvuka. Naučile su me da uživam u melodijama. Moje nozdrve su donele Mirise, mirise koje sam naučio poput svoje šake. Čula su opijala moje telo unoseći u mene hedoniju koja je, kažu oni, nezaobilazna. Jezik je doneo Ukuse, usne su artikulisale ono što bi um začeo. Bio sam poput njih, u potpunosti isti. Imali smo iste moći, iste sposobnosti. Moje oči su se zatvorile…
Osećao sam se drugačije tamo.. Tamo iza svojih tankih, providnih kapaka. Čitav svet koji je činio do poletim, vidim budućnost. Nekada bi let bio prekinut padom. Moje oči bi se širom otvorile u ludačkoj izbezumljenosti, a potom opet sakrile svet koji se činio tako poznatim. Rekli su: „To se zovu Snovi.“
Video sam Sunce i Mesec, video sam zvezde. Gromove, kiše, osetio vetrove. Život se činio tako običnim, tako savršeno običnim i marginalnim. Suze su tekle niz moje obraze, usne su činile velike osmehe. Da, bio je to moj život.
No, svet je za mene imao drugačije planove, pa i za sve vas na kraju krajeva. Nekada bi doneo bol, čemer, sreću. Uprkos tome, život je i dalje bio isuviše običan, kolotečan. Niko me do tada nije podučavao Greškama. Nadolazile su, obuzimale moj um i prljale moje truplo. Osetio sam laž, prevaru, nepravdu. Ali zašto je i dalje tako običan? Zašto?
Odgovor je čekao, godinama udaljen. Osetio sam Ljubav. Osećanje koje je uništilo moje telo i opet ga sastavilo, sjajnije nego ikada. Tada sam osetio blaženstvo, znao sam.. Ovde, na ovom mestu, u ovom trenu, moj život je postao nešto drugo, nešto čisto, posebno.
Tačno tamo
na korak od stvarnosti
na treptaj od sna
udene se baš ta
najjača od svih
ona koja pokreće
i daje smisao
emocija zvana
l j u b a v
lepo je kad je pronadješ
i kad te prožme
a najlepše je
kad je uzvraćena : )))
Jeste. Ta ljubav koja nas čini boljima, boljim ljudima.
Nekad je tražimo ceo život, a kad je nadjemo, ne prepoznamo je…
Neki da nas, da. Za neke to zaista znači, jer su i kod svojih očiju slepi. Time, oni je ni ne zaslužuju.
Ljubav je ona koja menja… iz korena prevrne dušu. Učini da život postane nešto drugo, nešto čisto, posebno... – to je ljubav
Slažemo se. Mislim da je to prava definicija ljubavi.
Cvet ?
Precvetala bi.
Rana?
Zarasla bi.
Bolest?
Prošla bi.
Tajna?
Otkrili bi je.
A tu je.
Smeje se
Plače
Cvrkuće
Uzdiše
Koprca se
Penje se
Ispunjava
Kotrlja se
Leti
Rascvetava
Ljubav
Ono što je tu da nas održi. Ljubav, sve što ima sposobnost da nadvisi tu veliku grudvu emocija.
I sami iz ljubavi rodjeni, život proživljavamo u iščekivanju. Ponekad je prepoznamo, ponekad se prevarimo, nekada smo slepi, pa ljubav prodje pored nas. A sve što činimo, činimo iz ljubavi, i nije važno kakva je to ljubav, važna je čistota naših osećanja. P.S. Ja kažem da kada se rodimo još uvek pamtimo našu buduću sudbinu i zato vrištimo tako jako. Kako vreme prolazimo, zaborav sve briše, zato deca proživljavjaju detinjstvo u blaženom neznanju.
)
To je zaista interasantna misao.
Ljubav
Došunja se
tiho
neprimetno.
Pokuca na rame,
dodirne kosu,
provuče se kroz misli.
I odjednom
sve izgleda lepo,
bajkovito.
Kao da smo
ružičaste naočari
stavili.
Eh, sve lepe ljubavne pesme. Bas tako.
Po nekad se osećam malom među vama pesnicima.
No, volim vaše društvo i vašu poeziju, iako ne umem da to kažem stihovima.
Ja bas i nisam pesnik, ali ako ste se obracali svima nama, zelim da se zahvalim u svoje i njihovo ime.