Moj život nastavlja da ispisuje redove. Redovi stvaraju stranice koje se u velikim brzinama prevrću na dašku koji dopire iz tame. Osećam kako moja koža slabi pod njegovim hrapavim, bolnim dodirom koji podseća na pesak. Njegova oštra zrna sačinjavaju iskustva, doživljalje koji poput ožiljaka ostaju urezani na mom tek načetom, mladom telu.
Ono krvari, spira loše uspomene koje nas drže budnima, svesnima težine koja nas opkoljava sa svih strana. Rane zarastaju, čine nas sposobnima, spremnima za novi početak koji donosi mogućnosti, odabir.
Sunce se rađa, budi telo iz mrtvila koje ga je držalo u zatočeništvu svojih odaja, kutaka u najudaljenijim delovima svog spektra. Sunce pak umire, sa njim i poslednja nada za pokret, očajnički trzaj koji će nas održati budnima. Naše oči, zarobljene ispod kapaka, titraju poput senki u noćima koje se prikradaju našim prozorima.
Snovi bude u nama iluziju, večnost koja nam je oduzeta od strane Bogova. Tamo, iza zastora razuma, činimo naš svet lakšim, činimo dan lepšim, noć kraćom. Dajemo sve od sebe da uzletimo sa tla koje nas povlači, usvaja, čini svojim pijunima- jednom od brojnih duša na velikoj tabli.
Prvi zrak svetlosti udara o tanke opne između dva sveta. Ona puca, otvarajući puteve pogledima koji svedoče o prolaznosti koja se survava ka dubinama naših sitnih zenica, poput dugo očekivanog letnjeg pljuska.
Da, život je poput stranica knjige koje se izlistavaju pod našim vlažnim prstima. Kroz nju živimo, osećamo. Po završetku zatvaramo oči u nadi da ćemo je ponovo živeti, makar kroz san.
Uzivaj u mladosti i svakoj gresci, a kada dodjes u neke godine, shvatices da bez tih gresaka koje su ti se tada cinile Fatalne mozda, ne bi bio sve sto ces jednog dana postati. A ja verujem da ces biti divan covek, mastovit i kreativan, recit i svestan svojih kvaliteta
Pozdravljam te, drago mi je da si tu.
Ana Gram, hvala ti na
ovim recima. Nadam se da cu postati upravo to.
Ti si verovatno jos veoma mlada…
Polako, sve ce se to na svoje staviti.
A knjige ces listati iha!
Ja sam Marko, drago mi je. Da, musko sam.
Izvini, pogresih ali samo za pol!
Svakako, hvala ti Marcoantonie.
Život je dublji od stranice knjige. Ne može se sve pretvoriti u reči.
Mladost je neverovatna. Osećaj! Knjiga će se sama pisati uspomenama koje su mnogo bleđe od trenutaka.
Mesecina, u pravu si. Ali to je onaj osecaj katarze tokom citanja knjige. Zivot protagoniste koji na to kratko vreme usvajamo kao svoj.
Kako moja blog ćerka ume da kaže sve u samo jednoj rečenici, pred kojom zastanem. “Knjiga će se sama pisati uspomenama koje su mnogo bleđe od trenutaka.“ Živi trenutke koji život znače, piši o njima, svestan da će reči biti slabe pred njihovom lepotom!
Sanjarenja, tako ih i belezim. Moj nacin da ih se vecno secam.
…ili sećanje…
Šuky.. Ili sećanje..
S obzirom na tvoje godine meni je preozbiljno da ne kažem teško…
Iluzija, to je nesto sto ja osecam, nesto o cemu sam spreman da pisem bez obzira na godine. Mislio sam da ovde ne postoje granice. Da izrazavanje ne zavisi od godina. Ja ne smatram da je ovo tesko. Napravio sam jednostavno poredjenje. Metaforu.
Ne, ne postoje granice…
Iluzija, upravo tako. Ne trebaju da postoje granice. Mis mo ovde kolektiv koji pomera granice, briše ih. Godine su samo broj.
Drago mi je da se slažemo.
Najponosnija sam na greske, upisane na stranicama mog zivota. Zasto? Mnoogoo sam naucila iz njih, mnogoo ! Pozz
Nesanice, upravo tako. Greska je upravo ono sto nam treba da bismo shvatili ono sto je pravilno.
Želim ti da ispišeš deebelu knjigu.:)
Biljanak, pišem. Nadam se da će ti se svideti.
„Timing“ je referenca za mnogo šta i nažalost često je podcenjen. Ti si u pravom „timing“-u, ako postoji recept za uspeh ti upravo pišeš svoj i čestitam! Već sada si drugačiji od drugih, a to znači da je maska pala. Čuvaj svoj lik a mi ćemo, iskreno uživati u brazdama koje za sobom ostavljaš.
Tanjanakic, hvala na ovim recima. Nadam se da cu svakoga od vas ostaviti neravnodusnim.